Student – Muzička kultura – 28. april 1982.godine

 

Da li su se skinule, ostaće tajna (sviđa mi se Marina Švabić)

Kire Mitrev odgovara, Silva pridržava

Sredinom marta meseca ove godine grupa Kim izdala je svoj drugi po redu album pod nazivom “Za Kim Zvona Zvone”. Povodom promocije albuma razgovaramo sa kompozitorom muzike i idejnim vođom grupe, Kiretom Mitrevim, a pomaže nam u razgovoru vokalna solistkinja grupe, Silva Delovska.

Student: Kada si pravio drugi album grupe, šta si pokušao da izmeniš u odnosu na prvi album?

Kire: Na prvom albumu pevači nisu bili tako sazreli pa sam ja više stavio u prvi plan duvače, ritam i aranžmane. Vremenom, Silva i Sandra su se naročito nametnule i onda je automatski izbilo pevanje u prvi plan. Mislim da sam počeo više da razmišljam pevački, dok sam ranije više razmišljao instrumentalno. Drugi album je uglavnom odraz ovih razmišljanja.

Student: Vidi se da je drugi album mnogo bolji i zreliji, da li je na kraju to ipak ispalo ono što si ti želeo da napraviš?

Kire: U ovim okolnostima u kojima živim i radim mislim da stvaram genijalnu muziku, jer su to vrlo teški uslovi za rad. Vrlo je teško spojiti studio, snimatelje, ljude. U tim okolnostima mislim da sam ga uradio fenomenalno. Ja sam jako zadovoljan ali moglo bi sigurno da bude još bolje.

Student: Vi svirate muziku koja se kod nas ne čuje svaki dan. Možeš li ti kao autor da definišeš kakvu vi to muziku svirate? Koji je to stil koji ti pokušavaš da gajiš?

Kire: To je moja muzika, naša muzika. Znaš šta, ja sam izašao iz svih šema. U svetu, ljudi se ne klasifikuju nego prvo nauče muziku. Bave se školom i onda se opredele za jedan stil koji njima odgovara, a taj stil ne mora da je striktno vezan za ovoga ili onoga. Ja pokušavam da napravim muziku koja će biti moja. Mi pravimo stil u muzici, nov harmonski, aranžerski i pevački slog. Sada su svi instrumenti ravnopravni i oni sada kreiraju muziku.

Student: U pesmi “Volim te kao konja” oseća se specifičan američki zvuk, američki saund. Da li je to tvoja slabost?

Kire: Jeste, kada mi to kažu to je meni veliki kompliment. Ja smatram da su Amerikanci jako napredni u toj vrsti muzike. Ja smatram da sve što se dešava u Evropi ima tendenciju ka Americi, prvenstveno zbog džez muzike koja je najrazvijenija tamo i koja se oseća u svim pravcima pa čak i u klasici. Ako se oseća to kod mene znači da sam uspeo, da sam blizu tog svetskog muzičkog razmišljanja. Godinama je naša muzika bila potčinjena od italijanske i grčke muzike, a nasuprot tome imamo krasan bogat folklor i sada ja pokušavam da taj folklor koji je meni u biti . . .

Silva: Genima . . .

Kire: da genima, da realizujem na jedan savremen način, da mu dam modernu notu i da pravim avangardnu muziku ali sadržajnu. Novu muziku je ipak najteže napraviti.

Student: Dugo sarađuješ sa Zafirom koji ti piše tekstove. Da li ćeš tu saradnju i nastaviti?

Kire: Sa Zafirom sarađujem dugo i on mi piše dosta fine tekstove. Sada je napravio jedan angažovani tekst “Jutarnje novine”. . .

Silva: Ustvari nije sada napisao nego pre par godina . . .

Student: Jutarnje novine imaju jedan stih koji glasi: “. . . jutros još jedan državni udar na auto putu lančani sudar . . .” Ne potseća li to malo na Boru Đorđevića?

Kire: Jutarnje novine, a to sam naslov govori, kazuju o vestima koje se dešavaju prethodnog dana. To je ista tematika koju je Bora obradio samo je on rekao: “Na zapadu ništa novo, a ustvari isto o događajima o trendu. Ja sam Bori rekao da je stvarno Zafir ovu pesmu napisao dve, tri godine pre njega, međutim jedna rečenica ako se poklapa tu i tamo nije ništa, jer imaju istu tematiku.

Student: Kompozicija “Sve i Svašta” ostavlja privlačniji utisak od pesme “Halo, halo” grupe “Aska”. Šta je razlog što se ovom kompozicijom niste plasirali na Evroviziju? Možda su devojke iz vaše grupe manje lepe od devojaka iz grupe Aska?

Kire: Mi ni na jedan projekat ne idemo osmišljeno, tendenciozno. Mi svoju muziku plasiramo, dolazimo uglavnom da nas čuju, da nas vide, mi nemamo pretenzija da budemo prvi. Nama je dovoljno da pet ljudi dođu i kažu da je to bilo fino i mi smo svoj zadatak obavili jer mi najpre pravimo muziku.

Student: Da li biste možda vi da imate bolju scenu . . .

Silva: U kom smislu bolju scenu?

Student: Više scenskih efekata.

Silva: Mi smo baš imali strahovito, nešto neviđeno, maske i . . .

Student: To da, ali mislim još bolje . . .

Silva: Šta, trebalo je da se skidamo?

Student: Nisam to mislio.

Kire: Znaš šta, mi uopšte ne merimo sebe u okvire Jugoslavije, mi radimo i razmišljamo u okviru galaksije. Za mene je merljivo ono što se dešava u svetu, ne ono što se dešava u čaršiji. Ja bih voleo moju produkciju da ravnaju sa američkom, engleskom . . . Ja pratim ono gde ja mogu da naučim, da se takmičim, ja volim konkurenciju ali mislim da ovde nemam konkurenciju.

Student: Koju si muzičku školiu završio?

Kire: Završio sam sve škole koje kod nas postoje: nižu, srednju, akademiju, postdiplomske sam radio i radio sam specijalizaciju na Berkliju u Americi.

Student: Kakav si student bio?

Kire: Najbolji, odličan! Uvek sam se trudio da budem najbolji jer ja volim konkurenciju, volim izazov. Voleo bih da imam još deset ljudi koji prave muziku kao ja koji mogu da me povuku.

KRAJ

Zoran Cvetković

 (home)(media)(articles)